Dagnja

lat. Mytilus galloprovincialis

Dagnja

Dagnja je sastavljena od dvije potpuno iste, duguljaste ljušture, izvana je crno-modrikasta, a iznutra blijedo-sedefaste boje, čvrsto povezane elastičnim obručem dužine 6 – 8 centimetara unutar kojih se nalazi mekano tkivo. Žive u grozdovima na podvodnim liticama, stupovima ili vise povezane finim nitima, što ih izlučuje jedna njihova unutrašnja žlijezda.

Samonikle dagnje nalazimo na mnogim mjestima uz našu obalu, kao što su Novigradsko more, Šibenski zaljev i kanal, Malostonski, Pulski zaljev i Limski kanal. Dagnje se uzgajaju i u uzgajalištima, a uzgoj traje tri i pol godine. Hrane se planktonima. Vade se od listopada do svibnja.

Energetska i nutritivna vrijednost
Energetska vrijednost na 100 g svježih dagnji iznosi 66 kcal / 276 kJ.
Od toga sadrži 12,1% čine proteini, 1,9% masti, a 2% ugljikohidrati.

Dagnje su bogat izvor minerala, izvrstan su izvor željeza (3,95 mg, što je 28% preporučenog dnevnog unosa), fosfora (197 mg, što čini 24% preporučenog dnevnog unosa) i selena (44,8 μg, tj. 82% preporučenog dnevnog unosa). Bogate su i kalcijem, jodom, kalijem i natrijem.

Od vitamina sadrže A vitamin, folnu kiselinu i C vitamin. Izvrstan su izvor cijanokobalamina (B-12) – sadrže ga čak 12 μg, što je pet puta više od preporučenog dnevnog unosa. Dagnje su i dobar izvor ostalih vitamina B kompleksa. Tiamin (B1) se nalazi u količini od 0,16 mg, što je 13% preporučenog dnevnog unosa, riboflavin (B2) u količini od 0,21mg, što čini 16% preporučenog dnevnog unosa, a niacin (B3) u količini od 1,6 mg, što je 16% RDA.

Dagnje su isto tako bogate omega-3 masnim kiselinama, ali sadrže i veliku količinu zasićenih masnih kiselina.

Recept

Za dagnje

Izrada ove web stranice sufinancirana je sredstvima Europske unije iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo. Sadržaj ove web stranice isključiva je odgovornost Centaurus d.o.o.